palestina -rana svih muslimana

Tragom monstrouznih cionistickih zlocina u palestinskom izbjeglickom naselju Dženin

Dok ulicama palestinskih gradova i sela teku potoci krvi koju prolijeva okupatorska cionisticka vojska, policija i naoružani izraelski civili, pucajuci iz svih oružja i oruda po palestinskom narodu, i dok Palestinci svakog dana sahranjuju desetine i desetine poginulih mladica i djecaka, u isto vrijeme svjetski mediji su prenijeli poruku americkog predsjednika Bussha upucenu Jaseru Arafatu u kojoj mu porucuje “da je on uveliko odgovoran za stanje u kojem se nalaze Palestinci, te da mora (on, Jaser Arafat?) zaustaviti svoje teroriste!” I tako, u modernom svijetu koji na sva usta govori o demokraciji i pravima covjeka, žrtve organiziranog državnog terora bivaju proglašene teroristima!!

Nema ni najmanje sumnje da je pitanje Palestine jedan od najtežih i najtragicnijh problema današnjice. Komleksnost tog problema ne ogleda se samo u tome što svakodnevno, od kako je okupatorska izraelska vojska zapocela sa sprovodenjem strategije istrebljenja, ginu desetine palestinskih muslimana, dok ih na stotine biva ranjeno i osakaceno, jer muslimani današnjice, nažalost, imaju još mnogo krvavih rana, vec zbog toga što dogadanja u Palestini, a narocito ona u Jerusalemu, imaju svoju veoma složenu historijsku i vjersku pozadinu.
Eskalacija nasilja posljednjih nekoliko sedmica, ustvari je samo produžetak palestinske golgote koja traje duže od pedeset godina. U najnovijim sukobima izraelske vojske i golorukog palestinskog naroda, cionisticki vožd Ariel Sharon porucuje: “Rat iz 1948. još nije završen!”

Konkretan povod strahovitih zlocina koje danonocno vrši cionisticki režim vezuje se 28. septembar 2000. godine kada je zlocinac Sharon, u okruženju tri hiljade do zuba naoružanih specijalaca izraelske okupatorske vojske, izvršio prodor u svetu džamiju Al-Aksa u Kudsu (Jerusalemu). Palestinski muslimani koji vec duže od pedeset godina žive pod torturama okupatorskog cinistickog režima reagovali su onako kako im nalaže njihova savjest i vjera: pobunili su se! Ne samo zbog toga što nisu mogli ostati ravnodušni na skrnavljenje jednog od najsvetijih islamskih mjesta, vec što taj cin uveliko potvrduje vec opravdana strahovanja o sumnjivim i prljavim židovsko-cionistickim namjerama u vezi sa ovim svetim mjestom: Mesdžidu-l- Aksa.

Aktuelno stanje

Od tada pa sve do danas Palestinci pružaju viteški otpor cionistickoj vojsci, policiji i civilima koje izraelska vlada naoružava s najmodernijim arsenalima “lahkog” oružja koje mogu nositi sa sobom na svakom mjestu i u svako vrijeme, bez neke posebne dozvole. To se opravdava navodnom “ugroženošcu” izraelskog pucanstva kojem treba biti obezbjedena sigurnost i mir tako što ce im biti omoguceno da na svakom koraku mogu ubijati Palestince poput zeceva!

Cilj vojnih akcija koje je pokrenuo fašisticki režim Arijela Sharona je smaknuce i fizicka likvidacija aktivnih elemenata u velikim palestinskim oslobodilackim pokretima koji se bore za slobodu Palestine, poput aktivista Hamasa, Džihada i Fataha. Na ovo ukazuju brojne analize dosadašnjeg stanja.
Prema službenim podacima koje spominje izraelska obavještajna služba (Israel Defens Forces) na svom web-siteu, broj uhapšenih Palestinaca do 15. aprila, iznosio je 4. 258. Isti izvor spominje da je broj osumnjicenih Palestinaca koje je potrebno takoder uhapsiti 387. (Ovo su službeni podaci koji se predstavljaju svjetskoj javnosti, a naravno da su u pitanju daleko vece cifre). Dalje, izvor ne spominje da je neko od uhapšenih otpušten. Dakle, potrebni su tacno odredeni ljudi. Iz ovog proistice jednostavan zakljucak da je cilj akcije, koja je nazvana “Odbrambeni zid”, likvidacija aktivnih faktora u palestinskim oslobodilackim organizacijama.
Za ostvarenje svog cilja, šovinisticki režim Izraela je pokrenuo totalni rat protiv Palestinaca, koristeci se najmodernijom vojnom tehnologijom, poput raketnih (americkih) sistema, vojnih helikoptera Cobra i Apachy i aviona bombardera F-16 (takoder americke prroizvodnje).

Tenkovi i artiljerija izraelske vojske danonocno zasipaju palestinske gradove i sela, a snajperisti stalno djeluju, tako da preživjeli Palestinci nisu u stanju ni pokopati sve ubijene i nastradale, cija tijela se raspadaju i truhnu po ulicama i ispod ruševina palestinskih naselja.
Iseljenicko naselje Dženin je samo jedan (otkriveni) primjer monstrouznosti ratnih zlocina koje Izraelci cine u svojoj vojnoj kampanji. Dopisnik The Independenta koji je uspio uci u ovo naselje nakon što je slomljen herojski otpor Palestinaca, izvjestio je da se hiljade ljudi nalaze medu ruševinama.

Stambena zona velicine otprilike jedne kvadratne milje pretvorena je u prah i pepeo. Krš od stambenih zgrada zgrnut je buldožerima na hrpe od po desetak metara. Stravican smrad raspadajucih ljudskih tijela koji se širio ispod ruševina na sve strane jasno je govorio da se ovdje radi o ljudskoj grobnici. Ljudi koji su se danima skrivali po podrumima dok su udarale rakete, kažu da se ispod prašine pod tonama srušenog materijala iskrižanog tragovima tenkova i buldožera, nalaze stotine mrtvih tijela.

Do prije dvije sedmice, izvješcuje dalje dopisnik Independenta, u centru Dženina stajalo je nekoliko stotina tijesno zbijenih domova. Oni više ne postoje. Oko ruševina u centru nalaze se stotine napola srušenih kuca . Najveci dio naselja – nekadašnjeg prebivališta za petnaest hiljada palestinskih izbjeglica iz 1948. – urušava se. Svaki zid je izbušen rupama od metaka i gelera. Rušena je zgrada za zgradom, njihove unutrašnjosti, a namještaj, dušeci, bijele plasticne stolice, leže razbacani po cesti. Svaka druga zgrada ima ogroman cadavi znak udara helikopterskog projektila.

Ko je odgovoran: Sharon ili Izraelci

Ovo su stravicni podaci koje je iznio dopisnik Independenta. Dženin je samo jedno od niza palestinskih sela i gradova u kojima cionisticka vojska cini najbrutalnije zlocine. Pitanje koje se postavlja glasi: Koga kriviti? Sharona? Izraelsku vojsku? Izraelcane? Medunarodnu zajednicu zajedno sa muslimanima?
Bez dvojbe, odgovornosti su medusobno isprepletene. Sharon je još “od davnina” poznat po svojoj zlocinackoj prošlosti. Sjetimo se samo Rafaha, Sabre, Šatille – mjesta u kojima je pobio na stotine Palestinaca! I njegovih hvalisavih izjava da je u samo jednom od napada kojima je on rukovodio ubijeno 750 Palestinaca. Naravno, civila!!
No, i pored ovakve zlocinacke prošlosti Ariel Sharon pobjeduje na izborima i biva izabran za premijera Izraela. Za njega i njegovu genocidnu politicku opciju glasao je ogroman broj biraca u Izraelu. To znaci da on ima podršku vecine Izraelcana. Sljedece ispitivanje javnog mijenja u Izraelu jasno potvrduje tu konstataciju.

Naime, u anketi koju je sproveo izraelski Jerussalem post pocetkom aprila 2002. (dakle, u vrijeme najbrutalnijih zlocina koje je cinila izraelska vojska protiv palestinskih civila) 72% ispitanika (anketa je sprovedena na 501 osobi) podržava odluku Sharonove vlade “o pokretanju rata šireg dometa na palestinskim podrucjima”. Ovakvu odluku nije podržalo 17 posto ispitanika, a 11 posto nije imalo odredeno mišljenje.
Anketa je takoder pokazala da 36 posto ispitanika želi da Jaser Arafat bude protjeran iz Palestine, dok je 23% tražilo da on (i pored njegove ogromne fleksibilnosti i popustljivosti) bude ubijen! Samo 15% anketiranih je podržalo ideju pregovaranja sa njim. (Podaci preuzeti sa web-sitea Palestinskog informativnog centra www. palestine-info.info).

Sve ovo govori da je ideja zlocina, otimacine i genocida duboko utkana u svijesti velikog broja stanovika Izraela. Ono što je ovdje sasvim nelogicno jeste da taj isti narod koji je prošao kroz torture Hitlerovog režima danas podržava jednu istu takvu (ako ne i goru) fašisticku ideologiju! Jer, ono što Izraelcani danas cine u Palestini, po svojoj brutalnosti i vandalizmu ni pocemu se ne razlikuje od onoga što je Hitler radio sa Jevrejima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Uzmite pouku, o vi razumom obdareni!

Ci(o)nizam na americki nacin

Dupli standardi koje koristi Zapad predvoden SAD-om u svom poimanju demokratije i prava covjeka doživjeli su svoj vrhunac kada je vlada SAD zaprijetila da ce upotrijebiti pravo veta ukoliko Savjet bezbjednosti (slucajno) odluci da donese rezoluciju kojom bi Izrael bio ”ukoren” zbog svoje politike naspram Palestinaca i masovnih pokolja koje je pocinio u izbjeglickom naselju Dženin i drugim dijelovima okupiranih palestinskih podrucja. Na kraju, kada je opet moralo biti nešto “izglasano” odabrana je najbjednija solucija: Komisija za utvrdivanje cinjenicnog stanja u Dženinu nece biti nezavisna (jer njeni clanovi ce biti imenovani samo ako budu odgovarali SAD-u i Izraelu) i uloga te komisije nije vršenje istrage! Jerbo, rijec “istraga” vrijeda Sharona i one koji ga podržavaju.

Isto kao što rijec “zlocin” vrijeda Karadica, Mladica i njihove istomišljenike u Bosni, te je stoga tu rijec trebalo potisnuti iz školskih udžbenika bošnjacke djece i omladine.
I još jedna “cudna” stvar. Naime, poznato je da i kršcani, kao i muslimani, smatraju Palestinu Svetom zemljom. Po kršcanskom ucenju Isus je roden i živio je upravo tu, na prostorima današnje Palestine.

U izraelskoj okupaciji Palestine ugrožene su i kršcanske svetinje. Svjetski mediji su tokom prošlog mjeseca izvjestili da je Crkva Isusovog rodenja u Betlehemu u totalnoj blokadi i da je u nekoliko navrata bila bombardovana. Ta opsada još nije prekinuta. Cionisticki režim prijeti da ce putem sile prodrijeti unutar ovog kršcanskog svetišta, što je izazvalo reakcije kršcanskih velikodostojnika u Jerusalemu i Gazi koji su uputili apele za pomoc svjetskoj javnosti. Ono što je teško shvatiti obicnim ljudima je upravo ta bezrezervna podrška Izraelu koju pruža oficijelni zapadni (kršcanski) svijet predvoden SAD. Ne radi li se tu o cionizmu, samo na jedan drugaciji, recimo americki nacin?

Intifada – i samo Intifada

Od septembra 2000. pa do danas na okupiranim palestinskim podrucjima vrši se organizirani teror nad palestinskim narodom.
Teroristicki napadi u SAD 11. septembra prošle godine samo su donekle zasjenili krvava dešavanja u Palestini.
Hrabri palestinski narod pruža žilav otpor izraelskoj okupaciji i teroru. Djecaci i mladici sa kamenicama i prackama suprostavljaju se izraelskim tenkovima i artiljeriji. Opca je Intifada – Ustanak. Žrtve su ogromne. Svakog dana padaju desetine novih šehida, dok na stotine Palestinaca biva ranjeno i osakaceno. Cionisticka artiljerija i avijacija danonocno bombarduje palestinske gradove i sela.

I mlade Palestinke pružaju izvanredne primjere požrtvovanosti u svojoj borbi za slobodu. Djevoke Ajatu-l-Ahras i Wafaa Kandil koje su spemno žrtvovale svoje živote u šehidskim akcijama (koje mediji kod nas uporno nazivaju samoubilackim), ocit su dokaz da muslimani ne pate od nedostatka hrabrosti u borbi sa svojim neprijateljima. Ono što im nedostaje je organiziranost i konsolidacija truda.
I dok vladari arapskih zemalja zasjedaju po razlicitim konferencijama, od kojih je mala fajda, u Palestini cionisticki režim cini najveca zlodjela. Doista, Palestina je tokom historije bila pokazateljem odnosa snaga; kada su muslimani bili jedinstveni i jaki Palestina je bila pod njihovim suverenitetom. U vremenima kada bi postali razjedinjeni I rasparcani, bila bi okupirana.

Šta je moguce danas uciniti da bi se pomoglo Palestini i njenom napacenom narodu? Necemo iznositi nikakve megalomanske zamisli, vec samo ono što predlažu dvojica, vjerovatno najeminentnijih islamskih ucenjaka današnjice, prof. dr. El-Buti i šejh Jusuf el-Karadavi. U svojim hutbama, nastupima i web-siteima oni preporucuju sljedece: 1. Bojkot americko-izraelskih roba i proizvoda (kod nas su jako popularni proizvodi Cocca-cole, deterdženta Ariel, kojem fali još samo Sharon, sportske opreme Nike i dr.); 2. finansijska pomoc Intifadi i džihadu; 3. skrušeno obracanju Allahu da pomogne borce na Njegovom putu a uništi tirane i zulumcare; 4. da nikako ne nasjedamo zapadnim emisarima koji uporno nastoje da tufe muslimanima u glavu kako akcije koje vrše palestinski mladici i djevojke protiv okupatorskog cionisticko-fašistickog režima nisu šehidske, vec samoubilacke. (U vezi islamskog stava po pitanju ovih akcija vidi hutbu dr. El-Butija prevedenu na bosanski jezik u listu “Preporod”, br. 9/730, 1. maj 2002., str. 24.).

O tome koliko Intifada ima ucinkovitosti svjedoce podaci koji spominju neki izraelski mediji u kojima se navodi da zamašan broj Izraelcana razmišlja o napuštanju Izraela, dok su neki ugledni izraelski biznismeni to vec ucinili emigrirajuci u neku od zapadnih zemalja. Istovremeno, izraelske apoteke i farmaceuti se žale kako nisu u stanju obezbjediti dovoljan broj sredstava za smirenje, jer za tim sredstvima je velika potražnja.
I na kraju, radi kontinuiranog i pouzdanog pracenja dešavanja u Palestini, preporucujemo web-site Palestinskog informativnog centra koji se ureduje na nekoliko svjetskih jezika. (http: // www. palestine-info.info)